FILOZOFIJA KUK SUL DO-a KROZ POVIJEST

FILOZOFIJA KUK SUL DO-a KROZ POVIJEST

PERIOD PLEMENSKE KONFEDERACIJE

( 2333. p.n.e. do 490.g. n.e. )

Posebne karakteristike filozofije korejskih borilačkih vještina formirane su tijekom ranog perioda plemenske konfederacije. Tijekom tog perioda dužnost mladih ratnika je bila da treniraju borilačke vještine da bi mogli efikasno obraniti plemensku konfederaciju te pokoravati susjedna plemena. Taj cilj je zahtijevao unutarnje jedinstvo koje je naglašavalo interese plemena iznad interesa bilo kojeg pojedinca. U to doba to je bila jedina metoda preživljavanja zajednice. Zbog toga je bilo vrlo važno da je apsolutna odanost usmjerena k plemenu i plemenskoj zajednici. To je početak filozofije korejskih ratnika.

Sve tri kraljevine Silla, Koguryo i Paikche su se razvile iz malih plemenskih konfederacija. Kako su rasli u stotinama, počeli su apsorbirati okolna susjedna plemena. Do 4. stoljeća svaka je postala odvojeno kraljevstvo. Vladari od te tri kraljevine imali su zadatak da reduciraju pokorene članove raznih plemena te da ih takve koriste u daljnjem osvajanju i pokoravanju ostalih plemena. Tradicionalna odanost koju su prije ljudi gajili prema plemenskoj konfederaciji sada je mudro preusmjerena kao odanost prema svojoj kraljevini. Svaka kraljevina je stavljala naglasak na jednu rasu, jedan jezik i jednu zemlju (kraljevinu, državu). Svaka od njih je htjela i pokušavala ujediniti Koreju ali isključivo pod svojim vodstvom pa su se stalno vodili ratovi za ostvarenje tog cilja između te tri kraljevine sve do 668.g. n.e. kad je Silla kraljevina ujedinila Koreju porazivši druge dvije kraljevine.

Od sredine perioda tri kraljevine pa sve do kraja Koryo kraljevine >Budizam je jako utjecao na život korejskih ratnika i majstora borilačkih vještina. KWI SAN i CHU HANG, su dva Hwarangdo ratnika koji su upitali velikog budističkog svećenika WON KWANG –a za vodstvo za

sve Hwarangdo ratnike. Majstor Won Kwang im je dao pet pravila koja trebaju slijediti (slika dolje):

1. Budi odan svome kralju

2. Budi poslušan svojim roditeljima

3. Budi častan i pošten prema prijateljima

1. Nikad se ne povlači iz bitke

2. Ne ubij neopravdano

U budizmu ubijanje je zabranjeno i svi budisti vjeruju da sva živa bića postoje ovdje na zemlji sa razlogom i imaju pravo da žive svoju životnu dob do kraja bez nasilnog prekida te dobi. Majstor Won Kwang je interpretirao ova budistička vjerovanja za ratnike u vrijeme rata. Njegova vrlo praktična interpretacija savjetovala je tadašnje ratnike da je opravdano ubiti u određenim okolnostima i situacijama. Zbog preživljavanja većine opravdano je ubiti manji broj ljudi koji ugrožavaju većinu. Da bi zemlja bila spašena od napada dozvoljeno je ubiti neprijatelja. Iako je to protiv budističkih učenja Won Kwangova interpretacija se pokazala odličnom i neophodnom tokom rata.

Budizam je također ojačao teoriju dualizma, Ta teorija jednostavno tvrdi da život i smrt nisu odvojeni nego jedno. Smrt na bojišnici nije smrt nego samo umiranje fizičkog tijela, Duša ili duh ostaje nepromijenjena i ponovo će se roditi u još boljem obliku. Ta kružna teorija je bila naglašavana kada je netko proučavao teoriju ponovnog rođenja. Vjerujući na taj način ratnici su hrabro išli u bitke i ratova ne plašeći se smrti.

Ratnici su bili čvrsto uvjereni u vjerovanje da će im smrt za domovinu u borbi donijeti ponovo rođenje na boljem i ljepšem mjestu.

Svećenik Won Hyo (617.g. – 686.g.) je još jedan budistički monah koji je jako utjecao na Hwarangdo ratnike. Majstor Won Hyo je naglašavao hrabrost naznačavajući važnost pronalaženja vlastitog istinskog UMA. Ovaj je majstor naučavao da se istinska priroda uma nikada ne mijenja, samo neki dijelovi uma. On je to objašnjavao slijedećom usporedbom. Um možemo zamisliti kao da je more. Iako more izvana gledajući mijenja oblik njegova istinska bit ostaje ista.

Majstor Won Hyo definira morske valove kao naš MANG SANG (um koji zamagljuje, zaklanja pravu istinu) i kao bon byul sim ( podijeljeni um) a more definira kao naš originalni istinski um (ovo je doslovni prijevod). Podijeljeni um se okupira sa ljubavlju, mržnjom, strahom, hrabrošću, dobrim, lošim, čistim, prljavim tj. sa raznim razlikama i podjelama i emocijama. Sve te stvari i osjećaji su u svom postojanju lažni zbog toga jer ih uzrokuju vanjski utjecaji, isto kao što postojanje valova ostvaruje vjetar. Važno je shvatiti da voda koja čini more uvijek ostaje ista. Kada se vjetar smiri i prestane tada nema valova. Kada se ratnik nauči osloboditi podijeljenog lažnog uma ostaje samo istinski um. Tada više ne postoji dualizam.

Majstor Won Hyo je naučavao da svi ljudi imaju istinski, originalni um; neki ga uspiju naći a neki ne. Još je jednim primjerom objašnjavao svoje misli. Svi se slažu da sunce sja svaki dan a u nekim vremenskim prilikama sunce je zaklonjeno oblacima. Iako tada ne možemo vidjeti sunčevu svjetlost znamo da sunce postoji i da je na nebu. Po istoj logici, čovjek ima istinsku prirodu uma ( sunce ) ali je u nemogućnosti da ju nađe zbog svojih razjedinjenih (podijeljenih) misli ( oblaka ). Kada se razjedinjeni um ukloni, istinski um dolazi do punog izražaja.

Kada osoba – ratnik uspije otkriti svoj istinski prirodni um, shvatit će da ima svojstva slična ogledalu. Sve što se postavi ispred njega reflektirat će se natrag. Naš istinski um je kao ogledalo, reflektirajući 100% bez ikakvih dodatnih uzroka i veza. Kada neka osoba zadržava svoj podijeljeni ( razjedinjeni ) um tada ona nema slobodu od veza i podjela u životu kao što su: život i smrt, strah i hrabrost. Efikasno ukloniti strah od smrti u borbi je za ratnika stare Koreje bio jedan od najvažnijih dostignuća. Majstor Won Hyo je svojim objašnjenjima našao rješenje za taj problem ali se nije na tome zaustavio. Nakon što čovjek uspije otkriti i pronaći svoj istinski um tada ga treba dalje testirati i stavljati na kušnju kroz osobna iskustva. Majstor Won Hyo je kontinuirano testirao sam sebe. Mnogo puta je meditirao sam u dalekim planinama, mnogo puta je provodio vrijeme sa Hwarangdo ratnicima učeći ih tehnike mača. Provodio je vrijeme i sa princezom Yosuk i pronašao vrijeme da uživa u savršenim cvjetnim aranžmanima u kraljevskim vrtovima. Niti jedan od ovih oblika zabave nisu ga nikad doveli u iskušenje da ostane na jednom mjestu. On je bio istinski čovjek slobodan od svih veza.

Oni koji su završili školovanje u Hwarangdo instituciji postali su “kralježnica” vojske kraljevine Silla. Oni su postavljani na mjesta ministara i vojnih časnika i bili su poznati na cijelom korejskom poluotoku po svojoj hrabrosti u bitkama i ratovima, bivajući poštivani čak i od njihovih najljućih neprijatelja. Vrijedno je iznijeti neka djela koja su izveli pojedini Hwarangdo borci. Nakon što je završio školovanje u Hwarangdo-u, Kwi San se uključio u bitku protiv Paikche trupa. Kwi San je služio pod svojim ocem, koji je bio zapovjedni general. Tijekom žestoke bitke on je vidio da mu je otac pao sa konja te da su ga opkolili neprijateljski vojnici. Kwi San se sjetio riječi majstora Won Hyo-a da se nikad ne povlači iz bitke, te se zaletio u redove neprijatelja te je po cijenu vlastitog života spasio svog oca.

Drugi general, Heum Choo, borio se u bitci sa svojim sinom kojeg su tijekom bitke zarobili Paikche vojnici. Kad je general Paikche vojske Kei Bak skinuo kacigu sa glave zarobljenog Ban Kool-a, bio je iznenađen kada je otkrio da je zarobljeniku tek 16 godina. Cijeneći njegovu hrabrost Paikche general ga je pustio natrag ocu. Po povratku Ban Kool je kleknuvši pred oca molio ga za oprost što sa sobom nije donio glavu neprijateljskog generala te je tražio da mu dopusti da se vrati na bojno polje. Ban Kool je bio uhvaćen po drugi put, što je opet iznenadilo gen. Kei Bak-a. Ovaj put vratio se samo konj sa glavom mladog Kei Bak-a. Zagrlivši glavu svoga sina, Heum Choo je izjavio da je sretan što je njegov sin žrtvovao svoj život za ujedinjenje Koreje.

U međuvremenu, Won Sool-lang, sin generala Kim Yoo-shina zapovjednika vojske Silla kraljevine vratio se kući poslije poraza u bitci. Njegov otac je odlučio da ga pogubi ali ga je kralj Moon-moo pomilovao i poslao na selo. Zauvijek mu je bilo zabranjeno da vidi svoga oca. Kada mu je otac umro krenuo je da vidi svoju majku. (Po starim korejskim moralnim postulatima žena je bila odgajana da se pokorava ocu prije udaje, mužu nakon udaje, te sinu nakon očeve smrti). Ona je također odbila da vidi sina iako joj je muž umro jer nije mogla ići protiv muževe volje. Ovako strogo ponašanje nije bilo svojstveno samo za mlade ljude nego način života za sve ljude pa tako i za žene.

Odanost ljudi Silla kraljevine je vrlo očita u priči o majstoru Koo Jin –san-u, slavnom majstoru u izradi lukova i strijela. On je znao napraviti luk koji je mogao poslati strijelu na udaljenost od tisuću koraka. Kineski car Koo- jong dinastije Tang pozvao je majstora Koo Jim san-a da mu izradi luk i strijelu. Pri prvom pokušaju strijela je odletjela 30 koraka. Car ga je pitao za razlog tako slabog dometa. Majstor je odgovorio da drvo iz kojeg je izradio luk nije dobro te kad bi imao drvo iz Silla kraljevine da bi onda bilo bolje. Car je naredio vojnicima da donesu drvo iz Silla-e. Od drveta iz svoje zemlje majstor je napravio drugi luk za cara. Ovaj put strijela je poletjela samo 60 koraka. Car opet pita za razlog takve kratke udaljenosti. Majstor odgovara da je razlog najvjerojatnije da se drvo deformiralo prelaskom preko rijeke Yang. Tada je car shvatio da majstor nema namjeru da napravi luk za njega. Čak ni pod prijetnjom smrću majstor nije htio napraviti dobar luk. Iako su Silla i Kina bili u dobrim odnosima, majstor Koo je razumio da bi takav luk i strijela mogli jednom biti upotrijebljeni protiv njegove zemlje, pa nikad nije odao tajnu izrade svojih lukova. Duh odanosti Silla ljudi održao ga je odanim svojoj zemlji i kralju.

Koguryo je geografski bila smještena u sjevernom dijelu Koreje i na istočnom dijelu Mandžurije, između Kine i druge dvije korejske kraljevine. Stanovnici Koguryo kraljevine stalno su živjeli pod prijetnjom invazije sa dvije strane. Koguryo ratnici ne samo da su predano trenirali borilačke vještine nego su smatrali da je vrlo važno trenirati i um tako da su bili mentalno spremni boriti se protiv dvije strane.

Priča o generalu Eulji Moon – duk-u prikazuje dobru lekciju iz strategije, odanosti i hrabrosti za buduće vježbače korejskih borilačkih vještina. U 612. g. n.e. kineski car Su Yang-je napao je Koguryo sa ukupno 1 300 000 vojnika. General Eulji Moon-duk bio je svjestan da se ne može suprotstaviti kineskoj vojsci sa snagom (brojnošću) svojih trupa. On je došao u kineski logor odavajući dojam da će pregovarati o uvjetima za mir, ali njegov je cilj bio otkriti bilo kakvu slabost koju bi mogao iskoristiti. Shvatio je da se hrana brzo troši i nestaje u kineskoj vojsci te da je Kinezima imperativ da uđu u glavni grad njegove zemlje što prije. General je pobjegao iz kineskog logora te je smislio ofenzivni plan kako će napasti sedam puta i povući se sedam puta. Ta taktika se pokazala superiornom i iscrpila je napadačku vojsku. Čelna grupa neprijateljskih vojnika brojala je 305 000 ljudi. Dok su se trupe približavale Chung Chun rijeci koja ih je odvajala od glavnog grada, general Eulji Moon duk je žurno pripremao obranu. Naredio je da se sve riječne brane podignu i zaustave vodu. Kada su kineski vojnici počeli prelaziti skoro suhu rijeku koreanci su ponovo spustili brane na rijeci. Veliki nalet vode sam je pobio sve kineske vojnike osim njih 2510.

Taj je veliki poraz Kineza od strane koreanaca doveo do pobune u Kini, ustanka i zbacivanja s vlasti dinastije Su od strane generala Lee Se –min-a, koji je postao prvi kralj Tang dinastije. Godine 627. car dinastije Tang je sklopio privremeno primirje sa Koguryo kraljevinom te je poslao mnoge kineske radnike da pokopaju kineske vojnike. General Jin Dai-won bio je špijun u jednoj takvoj grupi. Njegov zadatak je bio da istraži jačinu Vojske u Koguryo kraljevini te da sazna sve o strukturi vlasti i moći u zemlji. Po povratku u Kinu general Jin je savjetovao cara da bi bilo mudro da pričeka. Car Tae –jong čekao je petnaest godina sve do 644.g. ne. i tek tada je napao AN SHI SUNG dvorac-utvrdu u Koguryo kraljevini sa preko 1 000 000 (milijun) vojnika.

Vojni upravitelj (guverner) tog dvorca Yang Man-choon, bio je poznat po velikoj hrabrosti i izdržljivosti. Kinezi su pri napadu koristili naprave za bacanje kamena i stijena zvane BI KAK slične današnjim topovima. Te su naprave bacale velike kamene preko 300 stopa u daljinu pa su tako uništavali mnoge dijelove zidova utvrde. Korejski ratnici su popravljali oštećenja sa privremenim i već ranije pripremljenim zidovima od drveta zvanima MOK CHAIK. Kada su Kinezi koristili WHA KONG (čovjeka na vrhu visoke motke koje je bacao posebne zapaljene baklje ili strelice unutar dvorca da izazove požar), korejski ratnici su koristili vodu da ugase te baklje i strijele. Borbe su se odvijale 6 do 7 puta na dan, ali Kinezi nikako nisu mogli uništiti dvorac, pa je car naredio svojim trupama da uz zid od utvrde naprave umjetnu planinu. Taj je projekt trajao 60 dana i radilo ga je oko milion vojnika. Umjetna planina bila je viša od zidina utvrde, ali prije nego što su je Kinezi uspjeli upotrijebiti da sa nje pucaju u unutrašnjost utvrde korejski ratnici su odrezali vrh te “planine” i zapalili ju i spalili do temelja.

Povjesničari kažu da su se korejski ratnici borili sa stanjem duha zvanim JOO SA HANG KU- oduprijeti se neprijatelju bez straha od smrti i KOO SOO BOL HANG – braniti dvorac bez misli o predaji. Kada je u Mandžuriji nastupio vrlo hladan deveti mjesec ( rujan), Kineske trupe su ostale bez hrane i vode te je razočarani car zapovjedio povlačenje. Prije nego što su Kinezi krenuli korejski general se popeo na SUNG ROO – toranj za osmatranje i izveo ritual za oproštaj. Kineski car je bio jako zadivljen herojskom hrabrošću korejskih ratnika i njihova generala, pa mu je poslao deset velikih bala kineske svile i pohvalu o njegovoj hrabrosti i lojalnosti prema kralju Koguryo kraljevine.

Pobjeda ove bitke nije izvojevana zahvaljujući superiornom oružju ili trupama, nego zbog superiorne mentalne i duhovne strane korejskih ratnika. Bitka za ovu utvrdu predstavlja vrijednu lekciju budućim generacijama u Koreji i budućim vježbačima korejskih vještina. Mnogi veliki ratnici su prihvatili principe HON-a (mentalna i duhovna snaga), izdržljivost i hrabrost.

Duh Paikche ratnika može biti viđen kroz lik generala Kei Baik-a. Kada je general čuo vijest da 50 000 vojnika iz kraljevine Silla dolazi na njihovu granicu, shvatio je da će to biti posljednja bitka u njegovom životu. Pa je prije odlaska na bojno polje odlučio pobiti svu svoju obitelj. Njegova žena i djeca su prihvatili njegovu odluku sa radošću jer su znali da je bolje umrijeti od generalovog mača nego biti rob od neprijatelja.

Na bojnom polju kod Whang San, general Kei Baik imao je samo pet tisuća vojnika, ali se borio dobro i u četiri bitke izvojevao je četiri pobjede. Taktika koju je koristio bila je poznata kao PHAL JIN BUB- po kojoj neprijatelj dolazi u njegovo područje ali se ne može povući zbog toga jer je odsječen od svoje glavnine (kao zasjeda koja se zatvara u obruč), ali pošto su Paikche vojnici bili nad-brojani tu taktiku neprekidno nisu mogli koristiti pa je tako i general Kei Baik ubijen u borbi. Bitka je završila u zadnjoj godini postojanja Paikche kraljevine 678.g.ne.

KORYO KRALJEVINA

Ratnici Koryo kraljevine su vrlo važni za studij korejskih borilačkih vještina zbog stalne prijetnje od invazije. Sjeverna barbarska plemena koja su naseljavala Mandžuriju kao i gusari iz Japana bili su povod da se bude spreman u svim vremenima. Budizam je bio postavljen kao nacionalna religija u Koryo po prvom kralju Tai –jo-u. Tai –jo je očekivao od budističkih svećenika da imaju važnu ulogu u mentalnom i duhovnom razvoju ljudi te u kultivaciji ratničkih umova. Konfučijanizam je imao malu ulogu, iako je pomogao u uspostavljanju sistema vlasti, obrazovanja i sistema ponašanja za službenike i dužnosnike.

Najutjecajnija osoba SON misli (filozofske misli) je tokom ovog perioda bio majstor BO JO iz Song Kwang Hrama, koji je on sam ustanovio i osnovao. Njegov je hram proizveo šesnaest KOOKSA = nacionalnih učitelja tijekom trajanja perioda Koryo kraljevine. Majstor Bo Jo je vjerovao da je um podijeljen u dvije kategorije, zbog prisustva iluzornih ili razlikovnih shvaćanja i misli. Ako bi osoba mogla poništiti te dvije kategorije, tada više ne bi postojala razlika između dobra i zla, straha i hrabrosti, čistog i prljavog. Kada netko vidi ljubav na desnoj strani a hrabrost na lijevoj strani, istinska priroda njegovog =našeg uma je sakrivena i spriječena da izađe na površinu.

Kao i Won Hyo, majstor Bo Jo je naglašavao važnost razumijevanja originalnog uma kroz vlastito iskustvo. Čak niti najsjajniji dijamant nema sjaja dok leži sakriven u blatu. Koristeći istu logiku, iako netko posjeduje visoku inteligenciju i mudrost moraju se angažirati veliki napori da bi se nečiji talenti održavali i razvijali. Ako se to ne čini tada postajemo kao dijamant u blatu. Majstor Bo Jo je učio da je SON um (originalni um) zaslužen kroz osobno iskustvo jedini istinski i originalni um. Iako se možda može originalni um steći i bez osobnog iskustva, to će dostignuće biti kratkog daha. Vanjski utjecaji će uzrokovati brzo i lako gubljenje takvog uma. Nakon što je ratnik našao svoj originalni um i shvatio dualizam života i smrti, on tada mora stalno ta svoja vjerovanja testirati na bojišnici.

SUN - NANG su bili direktni nasljednici HWARANGDO ratnika. Od vrlo rane mladosti, mladi su dječaci bili primani u budističke hramove i obučavani u borilačkim vještinama te u klasičnom obrazovanju i budizmu. SUN – NANG, superiorni i u borilačkim vještinama i u obrazovanju bili su nagrađivani titulom KOOK-SUN = nacionalni ratnik i to od samog kralja u njegovoj palači. Neke od Sun - nang grupa brojale su i više od 1000 ljudi. Kroz te Sun Nang ratnike održan je duh i tradicija Hwarangdo-a kroz Koryo kraljevinu. Posljedično tome njihov mentalitet, filozofija, odanost, hrabrost, maniri, đentlmenstvo i samopoštovanje ostali su očuvani do danas.

Najvažnija karakteristike Koryo ratnika uključivale su samopoštovanje, hrabrost i odanost, što se vidi iz primjera kada je kralj Sun-jong iz Keulan kraljevine (Mandžurija) oteo korejskog ratnika po imenu Kang Jo sa namjerom da ga natjera da mu služi i obučava njegove ratnike u borilačkim vještinama. Kang Jo je na to odgovorio: - Ja sam korejski ratnik, kako da promijenim moju nacionalnost i služim pod vama? – Usprkos brutalnom fizičkom mučenju, Mandžurci nisu uspjeli natjerati korejskog ratnika da se odrekne odanosti svojoj naciji te je kralj naredio da ga pogube.

Veliki ratnik Džingis Kan osvojio je većinu Kine i mnoge dijelove zemlje od Mongolije do Europe. U 1206. g. Mongolski general Chul Ye – tap napao je Koreju. Koryo ratnici bili su dobro pripremljeni da obrane svoju zemlju i to i fizički i duhovno. Unatoč mnogim jakim napadima i prevratima zahvaljujući fanatičnoj upornosti u obrani i hrabroj mudrosti korejskih ratnika Mongoli su se na kraju morali povući iz Koreje.

LEE KRALJEVINA

Tijekom Lee kraljevine utjecaj Budizma se drastično smanjivao iako je i dalje osiguravao zdravorazumske stavove kod korejskih ratnika. U ovom periodu KONFUČIJANIZAM je postao baza za nacionalnu politiku i moralno vodstvo.

Kako su u svim prijašnjim kraljevinama postojali elitni ratnici tako je i Lee kraljevina imala svoje najelitnije ratnike superiorne u borilačkim vještinama i znanju zvane HAN NANG. Oni su bili sinovi lokalnog plemstva te su na školovanje išli u glavni grad kraljevine. Tamo su bili obučavani u borilačkim vještinama, filozofiji, književnosti, i dr. oblicima klasičnog obrazovanja. Svake tri godine polagali su nacionalne ispite (moo kwa) i ako su uspješno prošli bile su im dodjeljivane vojne titule i činovi.

Oko 200. g. U Lee kraljevini vladao je mir od 1392. do 1592. U tom mirnom periodu počele su unutarnje spletke i borbe za premoć u vlasti između kraljevskih obitelji.

U ovoj kraljevini jedan od tih Han Nang ratnika bio je general Lee–Soon–sin –gornja slika. Taj je general bio admiral i zapovjednik korejske ratne mornarice i tijekom Japanske invazije na Koreju od 1592. g. On na moru nikada nije izgubio niti jednu bitku. Jednom je prilikom bio smijenjen i degradiran u običnog vojnika u pješadiji a na njegovo mjesto bio je postavljen drugi general koji je poginuo u svojoj prvoj bitci na moru, te su na moru zaredali porazi i korejska mornarica je bila devastirana. Kralj je tada opet imenovao generala Lee-a admiralom te je general Lee krenuo na put da dođe na obalu i preuzme zapovjedništvo. Blizu svoga rodnog grada saznao je za smrt svoje majke ali tada je izabrao da ne ode na majčin pogreb nego čim prije do svoje mornarice. Stao je naklonio se tri puta u smjeru svog rodnog grada i rekao je: - Ona će to razumjeti.- te nastavio put.

Kada je stigao u sjedište zatekao je 120 mornara i 12 cijelih brodova. Moral vojske bio je loš a borbeni duh skoro nije ni postojao. General Lee ih je okupio i rekao im: - Ako se budemo borili čvrsto možemo spasiti našu zemlju. Sve dok sam ja živ neprijatelj ne može poraziti korejsku mornaricu. Ako budemo tražili smrt uspjet ćemo preživjeti, ali ako budemo tražili preživljavanje svi ćemo umrijeti. Pokazat ću vam moju sudbinu. – Dana 12. 09. pokrenuo je napad sa svojih 12 brodova u bitku. U tom napadu 133 japanska broda su uništena, ili su izgorjeli ili su bili potopljeni. Japanci su izgubili veliku bitku na moru a nakon tog je korejska mornarica ojačala i bila potpuno obnovljena.

Admiral i general Lee je svoju posljednju bitku vodio u iznenadnom napadu na japanske brodove koji su se povlačili u sigurnije vode. Dana 18 . 11 1592. njegovi su brodovi napali 500 japanskih brodova, japanci su bili totalno iznenađeni napadom. Kako je general Lee napredovao u prvim linijama boreći se rame uz rame sa običnim mornarima bio je pogođen iz puške. Tada je na samrti svome osoblju rekao: - Sada je vrijeme za ozbiljnu borbu, ne plačite i nikomu ne recite o mojoj smrti dok ne pobijedimo. – Generalov nećak je preuzeo vodstvo. Kad je bitka bila gotova više od 200 japanskih brodova je bilo uništeno. Njegovo ime se često spominje i kao Admiral Yi. Prema suvremenim stručnjacima ratnih strategija on je za sada jedan jedini najveći ratni strateg u morskim bitkama na svijetu. Njegov izum je oklopni brod kornjača:

Još je jedan velik budistički svećenik također primjer filozofije i nepokorivosti borbenog duha i pravednosti korejskih ratnika. Ime mu je Sa Myung. On je sa svojim svećenicima ratnicima vodio bitku za oslobođenje od japanaca grada Pyung Yang-a koji je danas glavni grad sjeverne Koreje. U toj bitci borili su se kao korejski saveznici i kineski vojnici. Bitka je trajala 4 dana i sve najopasnije zadatke kao što su tajni upadi, napadi penjanjem preko zidova itd. Izveli su korejski svećenici ratnici. U toj bitci japanci su poraženi.

Korejski kralj je Sa Myunga imenovao svojim glavnim izaslanikom za pregovore sa Japancima. On je bio zaslužan za sklapanje dogovora o nenapadanju sa Japancima te ih je svojim zahtjevima natjerao da Koreji plate ratnu štetu, pogube ratne zločince, da više nikad ne napadnu Koreju, te da razmjene ratne zarobljenike. Svi su ti uvjeti prihvaćeni i Koreja i Japan su uživali oko 100 g. mira.

Svećenik Sa Myung se kroz period od početka rata sa Japancima 1592, g. Pa do uspostavljanja mira sa istima 1604. g. dokazao kao časni svećenik, sposobni diplomat, neustrašivi general i veliki borilački majstor. Svećenici kao Sa Myung su svoj život posvetili pomaganju svom narodu i svojoj zemlji. To je filozofija koja je osnova Mhayana budizma i njihova tradicija. I svi ti svećenici su provodili tu filozofiju po cijenu svog vlastitog života.

Tijekom kraja Lee kraljevine klasni sistem je proizveo veliki jaz između ljudi na vlasti i običnog naroda te je korupcija i nemoral vladala u vodećim strukturama vlasti. Što je dovelo do unutarnjeg sukoba i ustanka pod vodstvom generala Chun Bong-jun-a. Njegove trupe su pobijedile i osvojile velik dio korejskog teritorija.

Mnogo mladih ljudi je prešlo na stranu tog pokreta za demokratizaciju Koreje. Taj je pokret bio jak i tadašnja kraljevska vlada je pozvala Japance da im pomognu u borbi protiv revolucionara (1894.), što su japanci jedva dočekali. Japan je uspostavio oslonac u Koreji a nakon šesnaest godina potpuno je pripojio Koreju pod svoju vlast kao vazalsku državu bez ikakve borbe, samo zato jer su tadašnji vladari Koreje htjeli ostati na vlasti.

Mnogo majstora borilačkih vještina i generala i svi budistički svećenici tog naroda su bili protiv toga. Jedan od njih je bio i majstor An Jung-Kuen, koji je bio obučavan od svoje sedme godine u borilačkim vještinama i klasici. Trenirao je jahanje, streljaštvo puškama i lukom i strijelom, mačevanje, borbu tijelom itd. On je u svojoj dvadesetosmoj godini prodao sve svoje vlasništvo i osnovao školu za mlade ljude gdje ih je obučavao u borilačkim vještinama, kulturi, filozofiji te patriotizmu, nadajući da će neki od njih biti budući vođe korejskog naroda.

Majstor An Jung-Kuen rođen je 1879. Bio je majstor tajnih vještina SAH DO MU SOOL, te general korejskog revolucionarnog pokreta. Koristeći se znanjem iz SAH DO MU SOOL majstor An je 1909. godine u gradu Harbin u Mandžuriji ubio japanskog ministra vanjskih poslova prerušen u Kineza. Nažalost bio je uhvaćen i osuđen na smrt. Od dana kada je uhićen pa do dana pogubljenje on je napisao smjernice koje bi trebali svi koreanci slijediti. Slika dolje: majstor An

1. Čovjek mora imati čelično srce, tako da može izvršiti svoju misiju bez straha od smrti.
2. Kada si suočen sa smrtonosnom situacijom, pomisli da se boriš ne mareći za svoj život.
3. Neizvježbani stolar ne može obraditi veliko deblo. Da bi mogli izvoditi velike zadatke trenirajte nadljudski naporno.
4. Dobro obrazovanje vrijedi više nego milijun komada zlata.
5. Ratnikova je dužnost da preda svoje tijelo i um kad god to njegova zemlja traži.
6. Ako čovjek ne može planirati daleko u budućnost ne može biti niti veliki čovjek.
7. Ne gubi vrijeme, mladost ne dolazi dvaput.
8. Oni koji izdrže teškoće tisuću puta, kući i naciji će donijeti sreću.

Kada je osuđen na smrt 1910.g. on je svojoj braći predao poruku da ju šire po narodu:- Iako ću umrijeti i otići u nebo, nastavit ću se boriti za nezavisnost Koreje. Kada se vratite u Koreju kažite svim koreancima da imaju istu dužnost, te da se svi moraju ujediniti. Kada čujem vijest o Nezavisnosti Koreje ja ću plesati na nebu.

Drugi majstor na čijem se primjeru vidi vjernost drevnom korejskom borbenom duhu je rođen iste godine kad i An yung a zvao se Han Young-woon. U 18. godini pridružio se Dong Hak revolucionarnoj vojsci, pobijedio je u mnogim bitkama ali korejska podmićena vlada i japanci su bili prejaki pa je postao bjegunac. U tim vremenima mučila ga je misao koji je smisao njegova života te je u potrazi za odgovorima otišao u budistički hram Baik Dam i postao je svećenik. Tamo je učio SON meditaciju, proučavao budističke sutre, borilačke vještine, služio kao svećenik prosjak te kuhao za ostale svećenike. Naučio je tradiciju SON majstora te principe i smjernice drevnih budističkih svećenika koji su bili veliki vođe naroda u prošlosti. Naučio je učenja majstora Won Kwang-a o odanosti svojoj zemlji, te o nepovlačenju iz bitke, o učenju majstora Won Hyo-a o ideji jedna nacija, jedna zemlja, učenja majstora Sa Myunga o taktici obrane zemlje i o suverenitetu i međunarodnom položaju.

Tada je majstor Han zaključio da je cilj njegovog života da se bori za nezavisnost Koreje. On je također osnovao školu za mlade korejske ratnike za borbu protiv japanske vlasti. Obučavao ih je u borilačkim vještinama, SON meditaciji te mentalnoj svjesnosti i patriotizmu. Tu ih je još učio da su oni svi direktni nasljednici djela drevnih majstora Su San-a i Sa Myung-a i admirala Lee-a koji su spasili Koreju od japanske invazije.

Svi ovi majstori se nisu borili za uspostavu novih kraljevina nego za slobodu života i izbora te demokraciju i slobodu odlučivanja bez stranih utjecaja. Filozofija Kuk Sul-a se isprepliće isključivo sa praktičnim primjenama u životu, očekivati neku mističnost u toj filozofiji pogrešno je, ona je jednostavna direktna i efikasna ako se u nju vjeruje. Danas također putem tih primjera možemo usmjeriti svoj život u ispravnom smjeru.

Na gore navedenim primjerima vidi se što znači izraz BORBENI DUH. Taj duh vodio je mnoge generacije boraca od davnine do sadašnjosti kroz mnoge velike životne teškoće i borbe. Njegova snaga je tolika da je preživio do danas i širi se dalje na sve vježbače Kuk Sul-a. Ako uspijemo steći makar i jedan gram tog borbenog duha možemo smatrati da smo uspjeli u životu.